Europski sud je 18. listopada 2018. donio presudu u slučaju Volkswagen Financial Service (slučaj C-153-17), koja se odnosi na odbitak ulaznog poreza kod općih troškova poduzeća (npr. IT infrastruktura, prostorije i uredski materijal) za društvo koje pruža oporezive i neoporezive isporuke; naime poduzetnik je platio opće troškove novčanim sredstvima koje je ostvario iz neoporezivih pruženih isporuka. Međutim, to ne sprječava direktno povezivanje odbitka pretporeza s oporezivom aktivnošću. Stoga sud EU-a ponovno potvrđuje da je izravna veza između primljenih usluga i oporezivih pruženih usluga dosta široka.
Činjenice
Volkswagen Financial Services (VWFS) kupuje automobil kojeg je kupac odabrao od distributera. VWFS tada prodaje (oporezivo) automobil kupcu. Nabavna i prodajna cijena su jednake. U tom istom ugovoru VWFS dodjeljuje (neoporezivo) kreditiranje prodajne cijene. U kamatnoj stopi VWFS nadodaje vlastite troškove financiranja, opće troškove i profitnu maržu.
Upitno je bilo da li VWFS smije (razmjerno) odbiti pretporez temeljem neoporezivih općih troškova. Riječ je o primljenim uslugama kao što su IT infrastruktura, prostor i uredski materijal. Ovo se pitanje postavljalo kada je VWFS financirao troškove isključivo iz dobiti od neoporezivih kredita.
2. Odluka EU Suda
Porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza ako je primljena usluga izravno povezana s jednom ili više pruženih isporuka s pravom na odbitak pretporeza. Isto vrijedi i ako su troškovi ulazne transakcije dio općih troškova poreznog subjekta i sastavni su dio troškova robe ili usluga koje je isporučio. Ako su troškovi istodobno i troškovni elementi koji ne ispunjavaju uvjete za odbitak pretporeza, postoji mogućnost samo razmjernog iznosa odbitka ulaznog pretporeza.
Nakon toga moguć je razmjerni odbitak pretporeza od općih troškova. Prije svega, to se ne može isključiti samo iz razloga što VWFS financira primljene usluge sredstvima koja proizlaze iz pruženih isporuka/usluga (kreditiranje). Odlučujući je čimbenik da VWFS djelomično koristi opće troškove za financiranje vozila. Opći troškovi u ovom slučaju su troškovni elementi tih oporezivih pruženih usluga. Opći troškovi se ne moraju nužno odražavati u otkupnoj cijeni vozila.
Prilikom određivanja Pro-rata stope, važno je razmotriti postoji li preciznija metoda od metode alokacijskog ključa po ostvarenom prometu. Sud koji je uputio zahtjev je priznao da je VWFS koristio primljene usluge isto tako i za oporezive pružene usluge. Ako se temeljem alokacijskog ključa ne osigurava da se primljene usluge koje se odnose na oporezive pružene usluge ne uzimaju u obzir, onda se isti ključ ne smije primjenjivati.
3. Posljedice
Europski sud razjašnjava pojam “troškovni element” u kontekstu odbitka pretporeza od općih troškova. Nije odlučujuće da se primljena usluga plaća dobitkom od oporezivih pruženih isporuka. Sredstva također mogu biti izvedena iz neoporezivih pruženih usluga, bez prava na odbitak pretporeza. Odlučujući je čimbenik da je poduzetnik primio ulaznu uslugu na temelju oporezive pružene usluge.
Prilikom utvrđivanja ključa odbitka pretporeza u pojedinačnim slučajevima, metoda alokacijskog ključa po prometu se mora primijeniti ako ne postoji druga preciznija metoda. Porezne vlasti ne smiju isključiti odbitak pretporeza ne uključujući oporezive pružene usluge u izračunu zbog izmjene alokacijskog ključa.