Jednonamjenski vaučer (SPV) je vaučer za koji su mjesto isporuke robe ili usluga i dospjeli PDV poznati u trenutku izdavanja vaučera. Svaki prijenos SPV-a koji izvrši porezni obveznik koji djeluje u svoje ime smatra se isporukom na koju se vaučer odnosi.
Svojom presudom u slučaju Finanzamt O, Europski sud pravde pojasnio je da je definicija SPV-a neovisna o distribucijskim lancima: Ako je vaučer namijenjen krajnjim potrošačima i ako su mjesto isporuke i PDV koji se plaća za isporuku krajnjem potrošaču određeni, riječ je o vaučeru s jednom namjenom. Kako i gdje se vaučer prodaje u distribucijskom lancu, prije nego što se prenese krajnjem potrošaču, nije relevantno za njegovu klasifikaciju kao SPV-a. To postavlja praktično pitanje, posebno u prekograničnim distribucijskim lancima, o tome gdje su fiktivne isporuke oporezive.
Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže u sljedećim mišljenjima u vezi s određivanjem mjesta isporuke za prijenos SPV-ova:
- Ako prepaid kartice označavaju državu članicu u kojoj se elektroničke usluge pružaju krajnjim potrošačima nakon otkupa i ispunjavaju uvjete za SPV, svaki prijenos prepaid kartica koji izvrši porezni obveznik, koji djeluje u svoje ime, smatra se isporukom temeljnih elektroničkih usluga.
- Primjena Direktive EU o PDV-u, koja uređuje mjesto pružanja elektroničkih usluga, ovisi o tome je li primatelj usluge osoba koja nije porezni obveznik, dok prijenos prepaid kartica između poreznih obveznika ostaje B2B transakcija.
- U danim okolnostima slučaja Finanzamt O, mjesto isporuke svakog prijenosa takvih prepaid kartica od strane poreznih obveznika, koji djeluju u svoje ime, drugom poreznom obvezniku, stoga će biti država članica u kojoj porezni obveznik kojem se prepaid kartica prenosi ima poslovni nastan, u skladu s Direktivom EU o PDV-u.
- Mogu postojati slučajevi, kao što su usluge povezane s nekretninama ili roba isporučena bez prijevoza, gdje pravilo koje uređuje mjesto isporuke predmetne robe ili usluga na koje se odnosi SPV ne ovisi o statusu kupca. U takvim slučajevima, mjesto isporuke prijenosa SPV-a koji obavljaju porezni obveznici, djelujući u svoje ime, drugim poreznim obveznicima podudarat će se s mjestom predmetne isporuke krajnjim kupcima. Međutim, Odbor za PDV priznaje potrebu za procjenom svakog slučaja pojedinačno.
Detaljnija objašnjenja o temeljnim razmatranjima u vezi s određivanjem mjesta isporuke za prijenos SPV-ova pojašnjavaju da bi se mehanizam obrnutog oporezivanja trebao primjenjivati na fiktivne isporuke koje pripadaju području primjene Direktive EU o PDV-u.
Smjernice Odbora za PDV pružaju važna pojašnjenja o određivanju mjesta isporuke za fiktivne B2B isporuke koje proizlaze iz prijenosa SPV-ova. Odbor za PDV jasno odbacuje tumačenje o kojem se raspravlja u praksi, prema kojem se pravna fikcija proteže i na mjesto isporuke. Umjesto toga, mjesto isporuke za svaki prijenos određuje se fiktivnim sadržajem, ali uzimajući u obzir stvarne uključene strane.
Na prvi pogled može se činiti iznenađujućim da bi prijenosi SPV-ova mogli biti oporezivi u inozemstvu, iako se klasifikacija SPV-ja temelji na činjenici da je mjesto isporuke na koje se vaučer odnosi uvijek unutar zemlje. Međutim, većina poduzeća uključenih u lance distribucije vaučera cijenit će ovo pojašnjenje. To je zato što značajno ograničava slučajeve u kojima prodaja SPV-ova za isporuke u drugoj državi članici EU može dovesti do obveze PDV-a i obveze registracije za prodavatelja u toj državi članici. Ipak, porezni obveznici moraju za svaki SPV nastaviti provjeravati na koju se isporuku odnosi i kako se mjesto isporuke određuje u pojedinačnom slučaju za B2B isporuku.
Važno je napomenuti da smjernice Odbora za PDV nisu obvezujuće ni za Europsku komisiju ni za države članice. Međutim, u svojoj preliminarnoj presudi – na kojoj se temelji presuda Europskog suda u predmetu Finanzamt O – njemački Savezni porezni sud već je naznačio da također pretpostavlja da se mjesto isporuke, u predmetnom slučaju, određuje u skladu s općim pravilom prema njemačkom Zakonu o PDV-u. Očekuje se da će isto potvrditi u svojoj kasnijoj presudi. Nadalje, bilo bi dobrodošlo da njemačka porezna tijela izričito prihvate smjernice Odbora za PDV. Trenutne odredbe u njemačkim administrativnim smjernicama za PDV u vezi s mjestom isporuke za prijenos SPV-ova u najmanju ruku zahtijevaju pojašnjenje.
■■■
Molimo Vas da imate na umu činjenicu da je zakonodavstvo sklono čestoj promjeni. Ovaj članak se stoga nužno temelji na našem razumijevanju i ispravnom tumačenju zakona i prakse u vrijeme izdavanja ovog članka. Ovaj članak neće se ažurirati s obzirom na promjene u zakonodavstvu do kojih dođe nakon objave ovog članka.
