Kartice za gorivo: Kreditiranje ili lančana isporuka?

27/05/2019

UVOD

Europski sud pravde je 15. svibnja 2019. objavio presudu u slučaju Vega International. Ovaj slučaj vjerojatno će još jednom stvoriti znatnu neizvjesnost u pogledu tretmana PDV-a za zalihe goriva koje se provode pomoću kartica za gorivo. To oživljava stare sumnje koje su proizašle iz presude Europskog suda pravde u predmetu Auto Lease Holland iz 2003. godine. Europski sud pravde je reklasificirao zalihe i sada ovaj oblik transakcije smatra odobravanjem kredita umjesto isporukom dobara. Mnoge tvrtke sada moraju razmotriti što za njih znači nova presuda.

Društvo Vega International organizira i upravlja opskrbom svih svojih društava kćeri karticama za gorivo, koje su izdali različiti dobavljači goriva. Vozila koja prevozi društvo Vega Poljska opskrbljuju se gorivom upotrebom kartica za gorivo izdanih na ime njihovih vozača. Zbog organizacijskih razloga i visine troškova sve transakcije izvršene posredstvom kartica za gorivo provode se na razini društva majke u Austriji, koje prima račune od dobavljača goriva na kojima je, između ostalog, navedena kupnja goriva s PDV-om. Potom, na kraju svakog mjeseca, društvo Vega International izdaje svojim društvima kćerima, pa tako i društvu Vega Poland, račune za gorivo koje im je stavljeno na raspolaganje radi obavljanja usluge prijevoza vozila, s uvećanjem od 2%. Ta društva kćeri ovlaštena su kompenzirati račune izdane za korištenje karticama za gorivo s računima upućenima austrijskom društvu ili ih platiti u roku od jednog do tri mjeseca od njihova primitka.

Europski Sud je predvidio mogućnost da se na ovaj predmet primijene načela koja je Sud iznio u svojoj presudi od 6. veljače 2003., Auto Lease Holland, prema kojoj sporazum o upravljanju gorivom ne predstavlja ugovor o isporuci goriva, nego ugovor o financiranju kupnje goriva. Naime, prema shvaćanjima Suda u predmetu u kojem je donesena ta presuda, leasing društvo ne kupuje gorivo da bi ga kasnije preprodalo korisniku leasinga, nego korisnik leasinga slobodno bira kakvoću i količinu goriva, dan kupnje goriva i raspolaže s tim gorivom kao da je njegov vlasnik.

PRESUDA

U odluci od 15.05.2019., Europski sud je došao do zaključka da je korisnik kartice Vega Int. nije imao ovlaštenje zbrinjavanja goriva. To znači da zapravo društvo Vega International ne vrši „isporuku robe”, konkretno goriva, u smislu članka 7. stavka 8. Zakona o PDV-u, za koju se PDV može vratiti, nego isporučuje usluge financiranja društvu Vega Poljska koje nisu oporezive u Poljskoj jer su izuzete od PDV-a na temelju članka 43. stavka 1. točke 38. tog zakona.

Prema tome, niti Vega Int. niti Vega Poljska nije imala pravo odbiti pretporez od računa za gorivo. Korisnici kartica su također pogođeni ovime, oni su Vegi Int. prijavili nepriznati PDV te bi morali platiti dodatni PDV za izravnu isporuku Vegi Poljska.

Postavlja se pitanje trebaju li se zaključci Europskog suda proširiti i na prodaju Izdavatelja kartice, barem ako se pretpostavi da dotični Izdavatelj nije prvi dobavljač u lancu. Izdavatelj kartica također može samo odobriti kredit korisniku kartice Vega International, jer također nema ovlasti za zbrinjavanje goriva. U svakom slučaju, ta se pretpostavka javlja kada se posmatraju načela koja je utvrdio Europski sud u stavku 36. presude, prema kojem samo Vega Poljska odlučuje o modalitetima kupnje goriva.

ZAKLJUČAK

Sada se postavlja pitanje je li se ova trenutna presuda temeljila samo na konkretnom pojedinačnom slučaju i mogu li se dobiveni zaključci Europskog suda primijeniti samo na usporedive slučajeve. Taj argument svakako je potkrijepljen činjenicom da Europski sud uvijek želi vidjeti svoje odluke samo u preliminarnim odlukama, kao tumačenje prava EU-a u konkretnom pojedinačnom slučaju.

To potvrđuje i činjenica da Europski sud prvenstveno ponavlja nalaze iznesene u predmetu Auto Lease Holland (C-185/01). Stručnjaci su tu presudu shvatili kao posebnu presudu u pojedinom slučaju. Također će ovisiti o tome kako ugovorni aranžmani izgledaju u pojedinom slučaju. S druge strane, Europski sud ostaje prilično općenit u svojim izjavama te ističe da pojam “nabava robe” ima objektivan karakter, bez obzira na svrhu i rezultat predmetnih transakcija. Također naglašava da je presudno tko određuje načine kupnje goriva.

Osim toga, mnogi modeli u kojima se odvija mjesečno poravnanje transakcija karticama za gorivo imaju, barem kao nuspojavu, određeni karakter financiranja. U tom kontekstu presuda bi mogla imati mnogo širi utjecaj. Ne samo izdavatelj kartica, nego i svi njihovi klijenti kao što su logistička i leasing društva trebala bi poduzeti mjere po pitanju oporezivanja. Osim toga, električna vozila sada se također pune putem kartica za e-punjenje i sličnih alata, što također može imati utjecaja na operatore e-punionica i na njihove kupce.